Da li je autor «Davinčijevog koda» Dan Brown šizofreničar ili nije nije tema ovog pisma. Izvjesno je da on jeste šizofreničar. Neizvjesno je (?) šta ili ko ga je motivisao (i čime) da napiše ovako jalovo djelo koje može oploditi (parama- prodatim brojem primjeraka i štetom nanesenom vjernicima, posebno muslimanima) samo ljudska glupost. A ljudskoj gluposti zaista kraja nema. Kako samo muslimani uvijek i iznova nasjedaju na iste trikove. Razlika je samo u nijansama. Zar musliman treba da trači vrijeme na čitanje knjige koja ga u očit grijeh vodi, ta on u gotovo svakoj rečenici mora izgovarati «estagfirullah». Za ovu knjigu je malo reći «priče za razonodu».
Počnimo od samog početka. Svako književno djelo ima svoju poruku.Ona je dakako i razlogom pisanja. Koju poruku nudi «Davinčijev kod»?! Na strani 497 (sa švedskog – Ola Klingberg, mojim slobodnim prevodom na bosanski) stoji: « Zvijezde su taman počinjale da se pojavljuju i na zapadu je sijala jedna svijetla tačka jače nego druge. Langdon se nasmiješio kada ju je ugledao. To je bila Venera». (Što baš na zapadu da bude najsvjetlija tačka, pitam se. Šteta što se sunce na istoku rađa.) Ili na strani 465: «U legendama se Graal uvijek predstavljao kao strašna vladarica koja je plesala u sjenama sasvim van vidokruga i šaputala u ljudsko uho mameći ga da učini još korak bliže, iza čega bi iščeznula u prazno ništa».
Zar sva ova priča o svjetlosti na zapadu (prvi citat) i o Graalu (drugi citat), a obadva se nalaze pri samom kraju knjige kad pisac obično sviđa račune i šalje uputne signale svome čitaocu, nema za cilj da promiče zapadnu ideologiju i da ubijedi da Graala (Istine) nema. On je samo fantazija… Ni nauke nema… poručuje Dan Brown, evidentni su samo univerzitetski profesori- frenetični ludaci, naučnici čija ludost ne preza ni od čega i ne ustručava se nikakvih zločinačkih radnji da bi dostigla taj svoj flow (blaženo stanje): Dan Brown svrstava naučnika Teabinga («učitelja») u najodvratnijeg smutljivca i krivca za sve nepravde nanesene čovječanstvu. On spira ljagu sa crkve, prebacujući je na vrhunskog historičara religije… i na kraju veliča šta: grupni sex kao vrhunsku tačku komunikacije sa Stvoriteljem. Oprašta svakom sve ali pod uslovom da ne prizna ni jednu vjeru dostojnom Istine. Davudov mač za njega je simbol polnog akta. Grčka mitologija je Dan Brownova odskočna daska sa koje na nas skaču Menat i Uzza.
Ajša piše 