Taktika zastrašivanja svog biračkog tijela (morate sa mnom, inače ste gotovi, kao da ni jedan Srbin na području BiH osim Milorada Dodika ne zna misliti svojom glavom – ta on ponižava svoj vlastiti narod – samim time što ga takav kakav je predstavlja. Srbi su intelektualno prednjačili nekad, šta se sad dešava – ostaje da se vidi) je vizit karta Dodikovog uspjeha. Ali, iskustvo nam govori da sve što se ne temelji na realnim osnovama prije ili kasnije doživi svoj krah. Sad je pitanje da li “Dodik ume da voli” ili je na tom putu učenja o ljubavi stigao samo do “dopadanja”, i to preskočivši svoj narod, (nemajući vremena da ga i zavoli) pravo do samodopadanja. Narcisoidnost je opasna stvar: uništava sve oko sebe da sama ne bi bila uništena. Kad sve što se da uništiti uništi, sama sebi presudi, jer nema više ko da joj se divi.
E moj Dodik, ti BiH nazivaš “neuspjeli koncept”. Istorija ti, očito, nije jača strana. Ali tvoj problem nisu ni muslimani, ni srbi, ni hrvati, ni Bosna i Hercegovina. Tvoj problem je tvoja usamljenost. Što više ljudi vodiš za sobom u provaliju koja je neminovan ishod nehumane politike koju vodiš, sve si više sam. I uplašen. I bolestan od želje da budeš predsjednik bilo koje, pa makar i “fildžan države”, a što se tiče mijenjanja kursa politike – već smo se osvjedočili da ti tu nema premca. Začas ti to. Ja bih ti samo poručila: Istina svjedoči o svemu što se zbilo na području BiH. Teško onom koji misli da će, u konačnici, išta osim patnje, straha, stradanja i poniženja i na ovom i na onom svijetu požnjeti a da pri tom patnju, strah, stradanje i poniženje želi ili prouzrokuje drugom. Taj zakon (uzročno-posljedične veze) je oduvijek i zauvijek.
Prividna slava i uspjesi koji nemaju ispravne temelje su samo sredstva za dokazivanje ove gore navedene teze. To što smo mi Muslimani pretrpjeli devedesetih je naša kušnja od Boga za naše greške. Mnogi smo ih, hvala Bogu, uvidjeli. Oni koji su skloni činjenju nepravde bivaju kušani na drugi način. To zato da izađe na vidjelo ono što je u dušama njihovim. Da se zna u čijim srcima poniču zle misli. To se odnosi samo na one koji i sami znaju da im je ružno u vlastitoj koži. A vi, kako hoćete?! Svejedno, i Dodik, i ja, i svi ostali će, pojedinačno, zaviriti milom ili silom u svoju dušu i vidjeti šta tamo ima. Samo da ne bude prekasno. Sami biramo. Smrt nam je svima ishodište ovog svjetovnog života. Valja stati pred Boga i odgovarati za ono što smo radili. Niko osim naših dobrih i loših djela uz nas neće biti. A sad…
Osvrt na (Nezavisne… (Dodik)): “Za budućnost BiH postoje dva scenarija”.
Sam naslov nam govori sve: Dodikov tok razmišljanja pravi scenarija za film (izmišljenu priču pojedinca, Dodika režisera). Koji paradoks. Čovjek je važna čivija nečeg što ne podržava: “neuspjeli koncept, nazvan Bosna i Hercegovina”. Ali slabo on govori, jer:
1. Bosna i Hercegovina nije koncept nego tvorevina, a, tek da se podsjetimo, i starija je od zaživljavanja pojma “koncept” na njenim (bosansko-hercegovačkim) prostorima. Kako god – mama mu je (konceptu Dodikovom). Laž je takva, po prirodi, da je u službi istine, zaradi dokazivanja iste. Zato Dodik odmah, neposredno, kaže: “da je ipak spreman da radi kako bi se osigurala održivost BiH koja je predvidjena ustavom”. Obratite pažnju na riječ “Održivost”. (Šta je koncept, a šta je održivost i u kom kontekstu se ta dva pojma koriste?!) Kad se priča o održavanju nečeg, poruka da to nešto postoji (da nije puka IDEJA, KONCEPT) izvjestan, najčešće dug period, je neupitna. Kad nije dugo, traje kratko ili na trenutak. O održivosti se ne priča. Prije te priče imamo priču o kontinuitetu. A šta je koncept?! Ideja. Izrađuje se da bi ta ideja bila nosiva i mogla da se pokrene. Dodik nešto istovremeno i tvrdi i pobija to što tvrdi. U intervjuu za AFP kazao je: “Bosna i Hercegovina je danas republika koju niko ne želi”. Ovdje je i obrazloženje nepotrebno. Ali reći ću: naravno da republiku niko ne želi (samo je Dodik priziva. Da li je želi?! Odlučite sami). A državu Bosnu i Hercegovinu je cijeli svijet priznao, a osim toga, žele je inteligentni ljudi. A puno ih je.
2. Kako će Dodik poraditi na održivosti BiH (gore sam navela njegov citat) kad istovremeno kaže: “…čije nadležnosti smatra nelegalnim”. Dalje dodaje da razmišlja o referendumu o nezavisnosti “republike srpske”. Šta će mu referendum o tome ako tvrdi da su nadležnosti BiH nelegalne i da je BiH republika. Zar “RS” isto nije republika?! Republika od krvi i obespravljenosti drugih sazidana. Uslovljena progonstvima. Jedna brojka iz mase prognanih ovo sada sumira. RS je uslovna tvorevina. Uprkos tome on (Dodik) bez stida kaže: “Ili ćemo izgraditi Bosnu poštujući volju svih građana ili više neće postojati”. Ovu rečenicu on nema pravo izgovarati. To je rečenica na koju imaju pravo oni koji priznaju da su autohtoni narod (narodi) BiH. A usput, ko su građani Bosne (zaboravio je pomenuti Hercegovinu) za njega?! I “RS” se nalazi u BiH. Šta je s nama što smo platili cijenu (ne dao Bog nikome) i naposljetku bili primorani ispuniti uslove za stvaranje te “RS”. Da li smo mi građani za Dodika, ili samo brojke koje opterećuju?! Ali mi ćemo kući. Svojoj kući. Prije ili kasnije, čovjek mora ići kući. Uslov za opstojanje “RS” je volja svih autohtonih naroda (uključujem i manjinske grupe). Ako smo popustili, to je samo zato što smo dobri. Ako smo popustili, ne znači da smo slabi i glupi. Jedino smo htjeli suživot i zajednički trud da se naša djeca ne bi stidjela svojih predaka. Naša miroljubivost sigurno neće prerasti u ljigavost.
Dobar i ljigav su dva suprotna pojma. Mislim da je krajnje vrijeme da svako počisti u svojoj duši i srcu. Ne radi nekog drugog i drugačijeg. Radi sebe. Radi sebe neka poradi na sebi. Jer pričati o poštovanju volje svih građana, a djelovati suprotno tome je pravo šarlatanski (ili šejtanski) govor.
P.S. Politički egzibicionisti, samovoljni vladari, agresivni samozadovoljnici ne vole riječ: autohtonost. Znate zašto!? Zato što tu nema pojedinačnih djela, pojedinac ne može biti autohtoni vođa, jer je tradicija vođa. Sa naučnog stajališta (jeste da sam ja tu totalno neafirmisana) starija su po tradiciji međusobna uvažavanja. Dakle, tradicija u socijalnim odnosima na teritoriji BiH jeste međusobno uvažavanje. Sve drugo je novotarija koja će proći i mnogi će crna obraza pred Boga izaći. A moraće izaći. Autohtono je nešto što se samo po sebi podrazumijeva: izvorno, autentično, originalno. Međusobno uvažavanje je naša tradicija. To je original, sve ostalo je krivotvorenje originala. Žalosno je to da je postavljeno pravilo da samo muslimani kao jedan od autohtonih trebaju braniti i svoju, a i onih drugih autohtonih autohtonost. Čast onima koji su iskočili iz tog klišea. Bog nam ih je, kao milost svoju nama, pokazao da bi nam ukazao na, i potvrdio, gore navedeno pravilo.
Da poentiram moju priču kazaću: original je neovisan sam po sebi. Originalna BiH je ZEMLJA otvorena za sve ljude dobre volje. Oni sa zlom voljom, ili ne daj Bože mržnjom težinu toga sami kušaju, jer to je u njima, njih razara. A lakše je voljeti. Čini čovjeka sretnim. Zato ja ni po koju cijenu ne bih poželjela da imam negativne osjećaje. Sve će jednom lijepo “sjesti na svoje mjesto”, a moći svijetla obraza gledati ljudima u oči jeste najveći uspjeh koji pojedinac može postići.
A mi u čudnom vremenu živimo. I o demokratiji pričamo. Većinom o tvojoj što ne ostavlja prostor mojoj. To diktatura želi promijeniti ime. Ali nema toga bez prijave promjene… da bi u registru ostalo… Biti NEKO znači uraditi (ili barem, u nemogućnosti većeg kazati) dobro. A dobro je samo ono što nikom ne pričinjava zlo. A činjenje zla najviše šteti počiniocu istog – put čovjeka je dug. Na njega se ide i dušom i tijelom. Duša hoće mir. Mirna može biti samo čista, takva je ona – duša insana.
Ajša piše 