Mreža

Sve se promijenilo. Hm … Sve se promijenilo otkad smo u jednu mrežu ulovljeni, druga nam se oko vrata svezala, treća nas rastavila, četvrta ogolila (poplavama), peta izbezumila, šesta umirila a sedma dokusurila. O mrežama pričam.

Prva (internet-mreža) nam je dala ovo: stanje – nadole; apetiti – nagore; djeca – poskočila; politika – zastranila; poslovi – zapetljali, a napredak?! On nam se unazadio. Obrazloženje slijedi: Za stanje nadole – promijenilo se za 180 stepeni, tj. što je bilo gore, sad je dole. O vrijednostima pričam. Što se tiče apetita nagore – oni su se propeli na prste da veći budu. Djeca – poskočila. I ona zbog ove prve (internet-mreže) prije vremena ostarila, pa sad slabo pamte. Mozgovi im isto kao kod staraca pretrpani informacijama. Pretrpani glupostima, pa sad nemaju gdje ugurati pamet. Politika- zastranila. Jedni lijevo, drugi desno, treći u sredini, a ovi okolo što su u kolu, slabo se za ruke drže. Krug se pravo iskrivio. K'o harmonika postao, i to kad je neuki u šake “lape”. Šestar nam fali, pa da to kolo poravnamo, zarad onog što je u kolu. Zarad srednjeg puta. Poslovi – zamršeni. Od silnih projekata nestali jedan u drugom. Kako je to uticalo na infrastrukturu, mislim da je suvišno komentarisati. Opis: zapetljani su poslovi. Ime “zapetljani” su dobili zbog promjene infrastrukture koja je prouzrokovana silnim projektima, jer su ti projekti direktno povezani s ovom prvom (internetskom), ali i sa ostalih osam mreža čiji sam broj već pomenula. Reći ću i koje su to mreže: naftovodne, plinovodne, vodovodne, željezničke, cestovne (sjetite se samo tunela i autoputa novonapravljenog – po evropskoim standardima. Čini mi se da je projekat – Austrija. Meni austrijski tuneli sivi, mrski brate, ali ovi naši novi, otkidaju, k'o da ih je Dembelija projektovala, a ne Austrija. Nek’ je i kod nas lijepo. Nešto.) i računarske. Ja sam obradila stanje prouzrokovano djelovanjem prve mreže, na vama je da svako odredi koja mreža je najbliža njegovoj branši, te je specijano istretira. Ja se volim pomalo i našaliti, ali sve je ozbiljno do specijalnog tretmana. Zaboravimo mi na riječ: specijalni tretman, nego se mi latimo posla. Svako u svojoj branši, vezano za mreže i negativne posljedice njih devet na nas. Nadam se da se sjećate šta su nam one uradile, svaka u svom domenu. Nisu one odgovorne, nego masovnost projekata. Da ne odem sad i do amandmana (pravo sam mahaluša postala, ali, eto, neću).
Da vam lakše bude, pomenuću jedan uspješan takav (pripadnik mreže što nas umirila, zbog ugođaja, cestovne) što će dohakat sitnim, mislim privatnim dioničarima “telecom-a”(vezan za tunel: Sarajevo – Zenica, autoput se podrazumijeva. Toliko sam oduševljena tunelima (ukopala se u njima), te su me jedva natjerali da izađem na sunce, zbog vitamina D). Mislim da sam ja već svoje odradila što se ovog tiče. Zar vas nisam usmjerila i gore navedenim poplavama, doduše – “metnute” su tamo brane ispred i iza poplava (nadam se da znate da ja o gornjem mom tekstu pričam, o četvrtoj mreži, onoj vodovodnoj). Bujrum sad i vi malo radite, a ja odoh spavati. Nastaviću (kad se dobro izodmaram) i sa vama još malo, nebil’ i zapjevali zajedno:”Radimo, radimo – relacije – gradimo, gradimo …”

Ja spavam. Ovo ja sanjam, u gornjem prvom snu, moje sad: Zbog mreža sam i ja nadrljala. Pričam o onom privatnom dijelu, samo mom (što ne ulazi u onaj udio što ga imam tamo s vama, u zajeničkom stanju). Ostala na suhom u mreži od sunca sasušenoj – sasušeno praznog, i mozga i džepa. U nedostatku akcije, skoknula u podrum po ribarski konac što sam ga na pijaci u Bosni prije desetak godina kupila. Nađoh ga. Stoji kako stoji u onom papiru kako je i bio. K'o da ga nikad niko ni pipnuo nije. Sad sjedim i heklam. Stolnjak. Sasušeni, mozak moj prazni, odmaram, pripremajući ga tako za nova saznanja. Rehabilitacija, a ne košta.