S obe strane presjekli joj granu;
sad nišane na srčanu ranu,
nebil’ krila klonula od bola –
da odluče štogod ispod stola:
Kukavice, oholi bijednici,
protokola lažnog nasljednici!
Kud to plovi diktatorska flota,
protiv slabih krvnička urota?!
Kolika je diktirana cijena ljudske glave,
kol'ko mržnje, kol'ko love preko smrti prave?!
Gotovo je, hvala Bogu, sve su maske pale –
sve su grane popadale, jer su svoje dale.
Na vidnome polju sada “goli pruti” grana
k'o bi, eto, da prkose sudbini vatana.
Zaboravlja, ljudi, krvnik da besmrtan nije;
likovaće pravda zato – prije il’ kasnije.
Nek’ laž slave, i nek’ “gaze” suvislost života,
dunjaluk je njihov domet, ali … život mota.
Vratiće se Bogu svako – k'o mrtve nas sada brojim:
Ko preglasat’ pravdu tad će lopovlukom svojim?!
Svako od nas položiće račun Tvorcu svega,
pravednici zato traže pravdom put do Njega.
Zaboravlja “SILA LAŽI” da početak kraju vodi,
da korakom svakim svojim ka tom cilju hodi.
A Bosna?! Ona je k'o ptica istinu što poji:
uspomene svoje u pjesmu je spregla,
nikad nije rahat bila, ničem ni podlegla.
Bosna je k'o ptica, spas joj Allah daje,
a poj joj je istina koja vječno traje.
Sve natruhle grane zemlji hrana biće,
a ptičija pjesma, od iskona, označava žiće.
Čuj ti svaki što nepravdu širiš,
smrad svoj ćutiš čim na tren zažmiriš;
BiH ti nije platno da ga krojiš,
tijelo ti je, bolan ona, koje ti sad boliš.
Ako Bosni smrt ti želiš baš ranom od tebe,
ti oslušni šapat njezin – od njeg’ mržnja zebe.
Bosna je k'o ptica: o istini poji;
zarad pravde i istine ona i opstoji.
Na krilima Vječne Pravde doletjet'će rajska ptica
odraz tuge pravedniku da ukloni s brižnog lica.
Ajša piše 