Zamišljena ovih dana
za učinak svojih mana,
s dušom svojom bitku vodi
da je muke oslobodi:
čeka nana ovih dana
na ljepotu Ramazana.
Znade nana gdje je vrelo
s kojeg treba vodu piti,
ali žeđu svoju mora
vrelim srcem razbuditi.
Sanja nana kevser-vrelo,
sve pritišće svoje čelo
da joj savjest odgovori
što koraci njoj su spori.
Ostarjela jeste nana
al’ i nani treba hrana;
sva u zebnji nana hudi,
svaki damar ona budi,
da otvori vrata svoja
koja vode do spokoja.
“Jesil’, nano, dobra bila”,
sve je pita duša njena,
a ona joj odgovara:
“Sad će doći stanja smjena”.
“Kakvo ti je stanje bilo,
dal’ ga štogod narušilo?!”
Odgovara sjetno nana:
“Čekam, čekam RAMAZANA”.
Spustila je nana oči,
u suzama sve ih moči;
Sve sa njima Boga moli
da je iman svu opkoli.
Džennetski joj miris čežnja,
pročišćenje grijeha težnja;
Želi nana svima isto:
pravi oslon – srce čisto.
“Bože dragi, vječni Bože,
učiniću što se može;
Ti proširi grudi moje
da pročistim srce svoje.
Želim, Bože, stepen veći,
želim pravu ljubav steći –
želim sebe ja preteći.
O, Allahu, pomozi nam
da ne bude svako sam.
S Tobom nikom samoća je:
Ašk za Tobom snagu daje
da poleti duša svaka
iz dubine svjetskog mraka.
Hvala, Bože, na milosti,
zato nama Ti oprosti.
Hoćul’ živa dočekati posta,
a u meni grijeha ima dosta?!
Hoćel’ dova koju Tebi sprežem
dati snagu da šejtana svežem?!
Nada živi, a i vjera,
šejtana će da potjera;
Kol'ka li je njemu sfera,
kol'ko ima on duplera?!”
Nema veze, on je bruka,
zato ga je snašla muka,
RAMAZAN mu okov sprema,
snage njemu nigdje nema.
Kur'an uči nana stara,
dušu svoju suzom kara;
Kur'an uči nana stara,
sve se sa njim razgovara…
Pogled nebu uperila,
pa u dušu zavirila.
Čeka nana RAMAZANA,
u svjetlosti okupana.
Čeka nana ovih dana
prijatelja RAMAZANA.
Ajša piše 