Europa je kontinent koji će iznijeti teret i prošlosti, i budućnosti, i sadašnjosti

Ja sam EUROPLJANKA: iz Bosne i Hercegovine sam. To nije moj izbor, to je Božija odredba, jer Bosna i Hercegovina je geografski smještena u srce Europe, a srce, svakako gledano, osjeća bolove svoga tijela. Ljudi koji žive u toj našoj Europi su njeno tijelo. Tkivo tog tijela je oboljelo i nikad nije izliječilo bolesti svoga miješanog vezivnog tkiva; a trebalo je, treba i trebaće biti zdravo. Moraće biti zdravo: kad, pitanje je sad!? Uzeće vremena, jasno je – isto kao što je jasno da će morati ozdraviti to naše europsko tijelo – ako ne želi propasti. Pametni ljudi to znaju, znali su i već rade na tome da ga ozdrave, ali pošto je svemir uređen po principu paralelnosti, logično je da postoje i “blentavi” ljudi. Oni postoje upravo radi toga da preko njih stječemo nova saznanja o tome u šta se čovjek pretvara i kojim se sve prljavim trikovima može služiti – kad napusti put istine. Ta saznanja će nas dovesti do novih strategija kojima ćemo suzbijati i ubrzo potom i pobijediti zlo tih ljudi, pa možda i oni ozdrave, ako BOG da. Bog je Milostiv i Prašta onima koji od Njega oprosta traže. Ti ljidi koji se služe prljavim trikovima da bi štogod ušićalili, oni su ti koji, da je ozdravljenje europskog tijela neminovnost zarad opstanka, ne znaju i nisu znali, jer misle da je moguće nametnuti neki drugi sistem ljudskih vrijednosti (od onog koji je Svemoćni Bog Uspostavio) – sve zarad njihovih bijednih neljudsko-materijalnih interesa i njihovog ostvarenja. Zaboravljaju da je Onaj koji je ovaj svijet Stvorio iz SVOG ZNANJA, i Obdržava ga na način koji je On Odredio, SAM SEBI PROPISAO DA BUDE PRAVEDAN, te će na nepravdu PRAVDOM UZVRATITI. Pošto je On Jedan, Neponovljiv, JEDNOĆA Njegova je ONO što drži ovaj svijet da se ne sruši. JEDNOĆA NJEGOVA neće dozvoliti da JOJ NEKO USPOSTAVLJENI ZAKON I UREĐENI HIJERARHIJSKI POREDAK MIJENJA, a NEPONOVLJIVOST NJEGOVA neće dozvoliti da se neupotpunjeno znanje čovjeka SVEOBUHVATNOM ZNANJU BOŽIJEM SUPROTSTAVLJA. TO bi bilo UNIŠTAVANJE SVIJETA OD NEKOG (čitaj: čovjeka) KOME JE SVIJET POVJEREN NA ČUVANJE. LOGIČNO JE DA ĆE TAJ NEKO BITI ZAUSTAVLJEN OD ONOG KOJI POZNAJE I VIDLJIVI I NEVIDLJIVI SVIJET, dakle – SVE ZNA, VIDI I ČUJE, TE TAKO ZNA I SVAČIJE NAMJERE. Reći ćete možda: “IZ prakse vidimo da uvijek ima mnoštvo načina (alternativa za stvari u životu, ali ljudi zaboravljaju da Božija svojstva nisu manjkava u svojoj vrijednosti, nisu isto što ljudska. Kao dokaz za ljudsku manjkavost u znanju navešću upravo postojanje mnoštva ljudi na zemlji (da bi se uzajamno pomagali, jer su pojedinačno slabi da odgovore izazovima vremena), koji će kroz komunikacijski sistem razmjenjivati mišljenja i iskustva, te tako udruženih mozgova (u svrhu bržeg stjecanja znanja) i udruženih snaga (zarad gradnje ljepšeg života) brže stizati do trajnih rješenja za svaku novu priliku. Bog je ZNAO ŠTA I S KOJIM CILJEM STVARA, te tako nije ostavio i napustio Adama (Adema, a.s.), jer čovjek nije sam sebi dovoljan, A BOG JESTE. Zato je BOG dao da se ljudi između sebe pomažu, nadopunjuju jedni druge u znanju, ispravljaju jedni drugima pogreške. Bog ljude suzbija jedne drugima (sve što nije dobro je loše, zlo: manje ili veće, svejedno, jer ono jedno drugo prizivaju isto kao što i dobro jedno drugo priziva. Dakle, Bog dobrim suzbija zlo, jer je dobro jače. Tako dobrim ljudima suzbija loše, suzbija ih u činjenju zla. Zlo ne može Boga pobijediti, a, s druge strane, Bog je dao čovjeku slobodnu volju da je usmjeri kud hoće: ka dobru ili zlu. I šta se dešavalo sa ljudima i čitavim narodima koji su u zlu svaku mjeru prevršili?! Bog ih je uništavao, o tome istorijske dokaze imamo. Tragovi njihovi postoje, ali ja se njima ovdje baviti neću.

Kontinuitet je garancija pokreta (čitaj: djelovanja), dakle: kontinuitet osigurava trajanje. Samim stvaranjem mnoštva ljudi, Bog nam je dao ZNAK o mnoštvu djelovanja i mogućnosti usvajanja najljepšeg iz mnoštva. Pričam o alternativama djelovanja. Mnoštvo različitosti, kako ljudi i životinja tako i biljaka, upućuje na mnoštvo različitosti odnosa žive prirode prema mrtvoj, a i prema samoj sebi – jer šarolikost ponuda osigurava put razmišnjanja, promišljanja i odabira, put koji vodi do najboljih relacijskih modela: pričam o načinima nastupa ljudi prema prirodi, kao i o tome kako pristupamo jedni drugima, dakle: ovo izlaganje me neminovno dovodi do riječi STAV. Kako izabrati najbolji ZAJEDNIČKI STAV s kojim ćemo pristupiti problemu?! Odgovor je jednostavan: posljedica našeg pristupa problemu u smislu PRAVEDNOSTI mora biti ista za sve, iako uslovi nisu bili isti za sve. Pojam pravedno uključuje vrijednosti i pravilno vrednovanje (prema zaslugama – što automatski isključuje zloupotrebu položaja). S toga je NAŠ STAV ključ rješenja svih problema. Stav je djelo pameti i truda, a pamet i trud definišu karakter čovjeka. Dakle, stav je odrednica karaktera čovjeka. Na osnovu njega se mogu predvidjeti sve i akcije i reakcije pojedinca čiji stav tumačimo. Ne treba ostavljati prostora smutnji među ljudima, jer loš je izgovor pravdati se strategijom. A zašto je takav izgovor falsifikat?! Zato što je strategija koju je neko osmislio OGLEDALO njegovog karaktera, jer stav je valjda način pristupa. Ja ovdje pričam o temelju kuće, karakteru, pričam o osnovici – polaznoj tačci. O TEMELJNOM STAVU ČOVJEKA PREMA ŽIVOTU UOPŠTE. Ova diskusija sama sebe vodi do razgraničenja koje objašnjava smisao našeg bitisanja. Na šta asocira skup ove dvije riječi: temeljni stav?! Pa naravno, na: ispravan ili neispravan. Dakle, stav mora biti ispravan u svakoj prilici. Bez istine ga nema. Istina je sinonim vječnosti i simbol života. Istina je pojam svjetlosti, jasnoće (a laž je providna, kroz nju se uvijek može jasno vidjeti istina koju laž želi zakloniti “svojim tijelom”), te tako i istina o strategijama jeste da one moraju počivati na istinskim principima; sve ostalo je zamajavanje, a po definiciji istine, zamajavanje (obmanjivanje, zataškavanje istine) je suprotna riječ za istinu. Dakle, to je laž.
Mi živimo smisao ili besmisao našeg života. Cilj nam je punoća, ostvarenje. Dakle, mi moramo biti svjesni odgovornosti koju preuzimamo prilikom odabira. Naši stavovi nas vode kroz taj naš zivot. Onaj koji će doživjeti smisao života, hoću reći ostvariti sebe, svoju sreću, je onaj koji će uspjeti izgraditi principijelan stav. To je stav koji je neoboriv. Ti srećni mogu biti samo oni koji biraju istinu, jer samo oni koji se povode za istinom mogu doći do potpune principijelnosti svojih stavova, samim tim i do otkrivanja novih istina ( do kojih ranije nismo došli).

Laž ne može ostvariti principijelan stav. Ona je sama po sebi prevrtljiva. Na svom putu preživljavanja mijenja svoje iskaze (koji su uslovljeni stupnjem razotkrivanja istine u “postupku koji traje”, ona priznaje samu sebe onim što jeste u onolikoj mjeri koliko je istina natjera. Van svake pameti, tu nema ni trunke samopoštovanja. Dakle, laž nam šalje poruku o besmislu svog postojanja. Pa ko hoće smislenu Europu sigurno zna šta mu je činiti. Zlostavljanje, mučenje, otimanje, protjerivanje … je materijalni dokaz o onima koji to rade da oni žive besmisao svog života. Ona (laž) sebe ne može ostvariti. Da je to tako evo dokaza: Laž samu sebe nikad ne može dokazati, zato što je lažljiva (neće o sebi reći istinu, neće reći: “ja sam laž”), a istina samu sebe potvrđuje uvijek i iznova sa novim dokazima.

Uzroci su uvijek posljedica ranijih dešavanja, a posljedice su uvijek “ogledalo” ispravnosti ili neispravnosti djelovanja čovjeka koji je zatekao posljedicu. Ako je ispravno tretirao posljedicu (zatečeno stanje) nova posljedica mora biti dobra, jer se pozabavila uzrocima koji su kamen spoticanja na putu uspjeha. Bog sigurno neće dozvoliti da čovjek izađe iz domena svojih ovlasti (Bog zna koliko je i zašto kome prostora u djelovanju ostavio) – PRISILIĆE ČOVJEKA DA ISPUNI ONO ŠTO MU JE NAREĐENO. Ne treba se zavaravati, mi misiju insana (čovjeka) u potpunosti ne razumijemo – mi znanja imamo onoliko koliko Bog hoće (a On hoće da ga imamo, ali mi moramo težiti istini i istinskom znanju da bismo uvijek i iznova pravovremeno imali odgovor na sve životne izazove. Mi ih nemamo, jer ima ljudi koji prave odgovore kriju – ne smatrajući da je to neki veliki grijeh, ili ih negiraju – misleći da će manipulišući tuđim životima (ili ucjenom, ili etničkim čišćenjem, ili porobljavanjem i u duhovnom i u materijalnom pogledu, ili istrebljenjem) stići do sreće, blagostanja, a ponajviše zbog toga što misle da će tako biti od najuglednijih stanovnika zemlje. Varaju se. ISTINSKI DOŽIVLJAJ ZADOVOLJENJA SVOJE POTREBE ZA UGLEDOM KOD LJUDI i ISTINSKO UŽIVANJE U SREĆI i blagostanju mogu ostvariti samo pravedni ljudi.

Da je ovo što govorim tačno govori činjenica da ljudi koji nisu pravedni ne mogu svoju glad nikad zadovoljiti, i “crknuće” ti samodopadnici što bi u božanstvo sebe da pretvore ( u očima drugih – iako sami znaju koliko su u svojim očima slabi i bijedni; tišti ih i razara mržnja prema svakom ko ispravi svoju kičmu pred njima i potjera ih da pogledaju sami sebi u oči, mislim: ne dozvoli im da projiciraju na druge svoje fatalne (pogubne) greške da bi mogli nesmetano dalje. To postaje način preživljavanja, do tolike mjere čovjek može uništiti vlastitu psihu). Bijednici, to ih zov lažne sreće u ponor pakla tjera.

Ovo do sad što spomenuh ima veze sa stanjem u Europi, te s toga nije odstupilo od teme. To ne znači da je ovdje kraj priče o Europi i čovjeku u njoj. Europa ima potencijal da riješi svoje probleme. I više od toga, ako moćnici u njoj smognu snage da pobijede sebičnost i predrasude. Samim time će se riješti kratkovidnosti u pogledima na život i svijet. Pomagala za to su im tu, ispred nosa: u širini spektra raznolikosti. Nek’ se pozabave kvalitetom ljudi, a ne podobnošću proizvoljno definisanom.

Zbog narušenog balansa u čovjeku, došlo je do toga da je nauka pobrkala pojmove. Naime, nauka misli da postoji paralelni univerzum, a on ne postoji. Došlo je do zamjene teza: postoji princip paralelnosti, što nikom nije novina. Zakon univerzuma se zasniva na njemu. To ljudi znaju još iz starog zavjeta – TORE (TEVRAT), kada je Bog naredio Nuhu, a.s. da gradi lađu i sa sobom povede od svačega po par. Taj par nije jedno i nema potpuno ista biološka svojstva, a ni namjenska. On (par, postojanje tog para) ima veze sa opstojnošću koji taj zakon paralelnosti svojim principom osigurava. To što u trodimenzionalnom prostoru ima mimoilaženja, ne utiče ničim na postulat paralelnosti. Ne bih dalje u nauku, a mogla bih. Neka to rade oni koji znaju. Ja sam od onih koji od nauke ne žive, nego je vole, pa joj ponekad na koncert što priredi za javnost dođem. Ovo su moji utisci s koncerta. I ovo ima veze sa Europom: LHC tuneli. NASA i njen CERN su smješteni ispod zemlje u centralnoj Europi(Francusko-švicarska granica, ako nisam zaboravila).

Zašto mislim da će Europa iznijeti teret i prošlosti, i sadašnjosti, i budućnosti?! Zato što je Europa činila krupne greške još u srednjem vijeku (kad je stado imalo pastire, a pastiri imali pravo da odlutaju, isto kao što je to slučaj i danas sa vođama europskih naroda), pričam o 1. polovini 3. stoljeća – o dobu vladavine rimskog cara Dioklecijana; a ni prije njega nije bilo dobro, jer da jeste nebi Europa uronila u mrak u tom srednjem vijeku, nego bi izašla na svjetlo. Bilo je dobro do pada Zapadnog Rimskog Carstva. Zašto Rimsko carstvo stavljam u fokus? Zato što je njegovim raspadom došlo do pljačkaških pohoda (Zapadnih Gota). U biti, ja pričam o vojnom udaru na prostoru Italije i području Alpa. S toga nije čudno to što je 1. revolucija počela u Palermu, italijanskom gradu na Siciliji. Uzrok i posljedica se smjenjuju u kontinuitetu procesa (“na halci lanca”) kretanja. Sama činjenica da je Europa morala preuzeti (i preuzela je) odgovornost za početak demokratskih procesa u svijetu je podrška mojoj teoriji o ulozi Europe po pitanju preuzimanja najvećeg tereta čovječanstva, do blagostanja za sve ljude ove planete Zemlje. Dakle, da ne pobrkamo pojmove – ja pričam o Europi kao pokretaču, o Europi koja se neće vraćati svojim stopama u mrak, nego koristeći iskustva stečena kroz svju istoriju može prepoznati put koji vodi u svjetliju budućnost. Koja su to iskustva?! EVo ih: U Europi su započela oba svjetska rata, nemojmo prizivati treći. INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA u 18-om vijeku je ekonomiju U EUROPI OJAČALA do te mjere da joj ni Prvi svjetski rat nije mogao poljuljati dominaciju svjetskom trgovinom, ali joj ju je zato drugi svjetski rat oduzeo, da bi moć i uticaj prešli u ruke Sjeverne Amerike; Azija u ovom kontekstu nije bitna, s toga njen uticaj i moć neću miješati u ovu priču. Koju pouku treba izvući iz svjetskih ratova, i na šta obratiti pažnju? Kao prvo: Ko je i zašto započinjao ratove?! Gdje su ratovi započinjali i ko je čijim rukama vatru hvatao ili da pojednostavim: ko je kome sluga bio? Ova dva pitanja imaju sve odgovore koji su nam potrebni da bismo znali kako riješiti probleme i povratiti dominaciju svjetskom trgovinom. Pričam o moći i uticaju na globalnom ekonomskom planu. Ne mogu a da se ne osvrnem na svjetske ratove, jer ključ uspjeha je pravilno shvatanje veze između uzroka i posljedice. Dakle, govori li nam štogod to da je 1. svjetski rat pokrenut u Sarajevu 28. jula 1914, Bosna i Hercegovina? Da li smo zaboravili da je 2. svjetski rat bio najsmrtonosniji sukob u ljudskoj istoriji, ako nismo – šta nam govori cifra od 50.000.000 – 85.000.000 smrtnih slučajeva? Meni govori da, ako do 3. svjetskog rata, idemo ka uništenju čovječanstva sigurno: živimo u vremenu informacijske i komunikacijske tehnologije.

To što nam natalitet raste, to što nas je sada blizu 7,5 milijardi stanovnika u svijetu je povećanje najvećeg kapitala (ljudski potencijal), koji može svojim intelektualnim sposobnostima i kreativnošću svojih poduhvata umnožiti dobit. A kapitalna dobit je uslovljena upravo brojem ljudi na zemlji. Iz dosadašnje prakse to vidimo: što nas je više (iz godine u godinu) to brže idemo naprijed na svakom planu. Logičan slijed, te je s toga nelogično pitati se koliko nas (ljudi) planeta zemlja može primiti. Šta zemlja držati u sebi i na sebi može već iz dosadašnje prakse znamo da nema granice koju ljudski um može dokučiti, ali dovoljno je što je Bog broj svega unaprijed odredio.

I na kraju, Europa ne može bez istoka: na to upućuje i sama činjenica da je Turska smještena na jugoistoku Europe i u jugozapadnom dijelu Azije. To ko je na istočnoj, a ko na zapadnoj strani ovdje ima i neku svoju simboliku : istok (jugo) u Europi, a zapad (jugo) u Aziji. Zato, nek’ se Europa sabere, pa preuzme više jednom taj teret sadašnjosti tako što će poraditi oko te simbolike, mislim simboličke poruke gore napomenutog jugoistoka i jugozapada: nek’ pozove svijet da se ujedini zarad … lakše orijentacije u prirodi. Da Bog dadne… da europsko bure nije napunjeno barutom koji bi da joj (Europi) dohaka. Da Bog dadne da nas (stanovnike zemlje) trgovina izmota u jedno globalno klupko, ta svejedno smo umetnuti u okruglu zemlju. Hajd'što prije, kasnije će biti još više uzlova u tom klupku. Hajd’ što prije i zbog kompasa: zarad pojednostavljenja upotrebe njegove. A i globus čeka da uočimo da nam treba čitav, a ne razbijen – da bi služio svrsi svojoj. Šta reći za zemlju?! E, ona čeka da izbaci terete svoje iz sebe. Dok to čekanje traje ima i lijekova i ljekara na ovom našem kontinentu. Ali, u Europi, kažu, nema konkretnog lijeka koji može izliječiti bolesti miješanog vezivna tkiva Europe. Vele: “Imaju samo lijekovi koji mogu pomoći u kontroli znakova i simptoma ove bolesti. Ja kažem jok, ima jedan lijek. Ima JEDAN LIJEK I JEDAN LJEKAR za vezivno tkivo čovječanstva, a Europsko tkivo čovječanstvu pripada.

Europa će biti najveći gubitnik ako ne preuzme odgovornost za svoju maloljetnu djecu, ili još gore – ako bude pobačaja. Europa treba čitav Balkan, ne samo Sloveniju. Hrvatsku još isčitava u svojoj kući, a nas ostale ostavila da se “izmeđuse” gložemo, pa da nas poslije poreda u red: najizujedaniji na začelje, na začelje ispred njih najgladniji, a iza njih najbeskrupulozniji. Tek kad Europa vidi kako kosti najizujedanijih krskaju u ustima najgladnijih, ščepaće najbeskrupuloznije, šiju im uvrnuti i sve ih zajedno u svoju kuću ugurati. E, poslije toga valja biti diplomata. Šta veliš na to?! Kad se balkanska diplomatija u suru utjera, tek dolaze izazovi Europi, a Americi i Rusiji još veći sukobi interesa, nego dosad. Znaš zašto još veći?! Zato što su dotad bili u Europi, a od tad će biti oko Europe: ko će je pridobiti na svoju stranu. Mi Evropljani ćemo biti pravi domaćini, zaustavićemo taj njihov sukob oko našeg naginjanja u stranu, pa ih lijepo pozvati u svoju kuću na razgovor o ukidanju svih povučenih crta na zemljanoj karti. Ako neće to ima se uvijek o čemu pričati, ako ništa – o globalnom zagrijavanju; njega najbolje kontamo, jer je ono prouzrokovano zagrijavanjem odnosa među ljudima, državama, pa i kontinentima. Sad je vruće i u nama i oko nas: ZAKON PARALELNOSTI.

Europa će se snaći i teret vrućine i sadašnje i buduće ponijeti. Terete iz prošlosti može i ispustiti: može Merkelova i Erdogan na jednom kontinentu. Obadvoje su pametni i jaki. Držim i da su pravedni. Jedino što ona hoće da se on više savjetuje s njom, a on opet jogunast pa baš zakusturio, muški. Njih dvoje ne žele jedno drugom nauditi, a ni jedno od njih onom drugom ne vjeruje da mu neće nauditi. Ni jedno ni drugo nema KORPUS DELIKTI, a neće ga, inšaAllah, ni imati. Oni sad odmjeravaju snage da vide koliko će respektovati jedno drugo. A da respektuju jedno drugo zna se, samo … potraga je za dozom. Njih dvoje, čitava Europa i države u njoj mogu urazumiti i Rusiju i Ameriku (ako se one ne ujedine, a nikad neće), staviti im do znanja da je dosta njihovog prepucavanja preko Europe, a i preko država drugih kontinenata; nek’ pomognu nama u Europi ako hoće, ali nek’ nam ne odmažu.

Brine mene Putin, on je skoncentrisaniji od Trumpa. Ali kad će Europa moći toliki teret i prošlosti, i sadašnjosti i budućnosti iznijeti na svojim leđima, šta je meni malo brige oko Putina da uprtim na se?!

Globalno hlađenje je na pomolu: na pragu smo Europske zime. Valja nama prespavati hladnu zimu, tako ćemo lakše dočekati novo europsko proljeće. Evo ja već zaspala. Sanjam i Europu i Evropu, vidite da postoji paralelni kontinent – isto kao što postoji paralelni universum. Isak Njutn ispade da nije znao ništa, jer ni paralelni kontinent, ni paralelni univerzum nije vidio. Jadnik, on je znao da vidi oranje na zemlji. Da, da, on je od malih stvari krenuo, a ovi današnji naučnici od velikih prema malim stvarima. A ja tek, ja vam i imam i znam: imam paralelne domovine Švedsku i BiH, a jedna od tih mojih domovina (Bosna i Heercegovina) je Palestina 3. To je potvrda da je moja BiH trodimenzionalna, i bez Čovićeve Herceg Bosne. Što je dosta, dosta je.

P.S: Miris poljskog cvijeća. Rumene obraze djevojčice miluje blagi povjetarac, dok ona .. ona bezbrižno trči kroz livadu rosnu, zastajkuje da ubere cvjetić, omiriše ga i stisne u ručici jako. Trči dalje, pa zastane da mu pridoda drugi, i tako još i još – sve dok rućica ne zagrli buket … Proljećno sunce mami leptiriće. Gledaj šarenila njihova! Oslušni cvrkut ptica iz obližnjeg šumarka! Pogledaj kako se trava blago njiše dok vjetrić nekakav fin pirka. Vidi kako kosa leprša, haljinica lahori na tom finom vjetriću, dok nožice sitno pletu. Zemljo, koliko čiste ljepote nudiš na uživanje. Kud jure one noge male, u susret čemu? Europa ne zna, ali može i trebala bi znati!!! Svejedno je ona ta koja će iznijeti teret i prošlosti, i sadašnjosti, i budućnosti.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s