Crnolistašima uskratiti gostoprimstvo u institucijama BiH

BiH bi trebala poštovati svoje osvjedočene prijatelje i cijeniti dosljednost njihovih stavova. Ali, podići glavu. Toliko je toj našoj BiH spuštena glava, da ne vidi ni ko u nju ulazi, ni ko iz nje izlazi. Ali, hajd’ sad to, nego BiH treba prosperitet. BiH treba blagostanje za sve njene građane, pa makar neimali svi isto. Važno je da je blagostanje, jer ono u najmanju ruku nudi ono što je za čovjekove potrebe dovoljno. BiH ima sve uslove da ostvari prosperitet na svim poljima, ali … BiH ima nekoliko ljudi koji ne žele demokratiju, jer demokratija garantuje i oborivost pogrešnih stavova i slobodu mišljenja. Oni vole da vladaju, a ne da narod vlada. Da sam u pravu, evo primjera: u Banja Luci ima straha od iznošenja mišljenja, hoću reći onog mišljenja koje nije pod Dodikovom “dirigentskom palicom”. Hajka je na one koji pjevaju drugačije i odvojeno od Dodikovog hora, te s toga i oni koji bi rado Dodikov hor napustili zucnut’ ne smiju, a kamoli da smiju napisati kakvu ljepšu pjesmu za pjevanje. Ti jadnici su shvatili da je život ropstvo, kako god okreneš. Do narodne pameti je to odavno stiglo, ali narod se boji ustati, a “nejmati” gdje nazad sjesti. I još će se uvaliti u belaj, ako djeluje pojedinačno ili u malim grupama, zna to narod u RS. Narod je prevaren, zlatna kašika mu je obećavana pred rat 90-ih, samo da pušku uzme i juriša na sve nesrpsko. Izbori se narod za ovo: da bude porobljen, pa opljačkan.

Nema se više od koga drugog pljačkati za ohole gospodare, osim od svog naroda. Taj narod za slobodu pravu nikad nije znao – uvijek tutor, apsolutni vladar nad glavom stoji i vrši pritisak na mozak. Vladar ne zna da se sve kretati mora, pa tako i ljudske misli. Bez promjena nema boljeg stanja, a vladari ne vole promjene stanja. Oni vole svoje statično stanje, svoju vlast bi najradije armiranim betonom ogradili. Tu osim slugama koji platu primaju nikom pristupa nema; običan narod je sluga koja platu ne prima – a pokornosti naučen. Zato pojedinci ne mogu uraditi ništa da tu vlast na promjene privole. Ni vlast, ni narod. Vlast se ogradila betonom, a narod strahom. Narod se boji posljedica, a vrijeme teče i treba mu se prilagođavati. To je jedini način da se ne zaostane za njim, hoću reći – opstane u njemu. Pokret, razvoj i napredak su esecijalne potrebe ljudi.

Svako mora imati slobodu i koristiti svoje pravo na nju. Nema ljudskog dostojanstva u robovanju bilo koje vrste, osim u robovanju Bogu. S druge strane, niko nikom dostojanstvo ne može uništiti, osim čovjek sam sebi, te s toga dosta priče o tome da neko može Bošnjacima srozati dostojanstvo, a kamoli dovesti ga do dna dna. A on to, inšaallah, sam sebi neće uraditi. Neće Bošnjak izvršiti nasilje nad samim sobom. Neće Allah dati, jer Bošnjak nije ni nad kim nasilje vršio: ni jedna jedina poslijeratna osveta nije izvršena nad onima koji su genocid u Bosni i Hercegovini počinili. Nije Bošnjak ni tuđe prisvajao, a kamoli da mu je na dostojanstvo udarao. Nad Bošnjakom je izvršeno i nasilje i otimačina, a o gorem, ovdje nespomenutom zlu nad Bošnjacima, svjedočiće istorija.

Ko je neprijatelj bilo kojem čovjeku na planeti Zemlji, da ne pričam o čitavim narodima, taj i takav pripadnik ljudske vrste nema onu osnovnu substancu ljudstva u sebi da bi ga se moglo smatrati pouzdanom, i osobom koja “podvija rep” pred istinskim ljudskim vrijednostima. Ovdje treba podvući liniju razgraničenja: Tog neprijatelja bilo koje jedinke ljudske vrste, za kojeg rekoh da ne posjeduje osnovnu ljudsku vrijednost, ne treba odbaciti, ali ga treba osvijestiti. Poučiti ga da je neprijateljstvo majka mržnje, a složićete se sa mnom da riječi “neprijatelj” i “mržnja” ne opisuju ni jednu od ljudskih vrijednosti. Kad čovjek to zna i vidi neprijateljstvo na djelu, onda mu nije problem shvatiti da u neprijateljstvu između dvoje, postoji samo jedan neprijatelj, nikako dva. To je onaj koji nije usvojio osnovnu crtu ljudske vrijednosti u sebi, jer da jeste nikada ne bi otvorio put neprijateljstvu i mržnji. Postoji neiscrpan broj drugih načina da se problemi i nesuglasice riješe. S toga i postoji princip pravde.

Zašto uopšte postoje neprijateljstvo i mržnja? Ovo pitanje ima samo jedan odgovor: nasljedstvo preko nasljednika. Ko je čiji nasljednik?! Prvo moramo znati da je majka neprijateljstva oholost. Dakle, iz oholosti se izrodilo neprijateljstvo, a iz neprijateljstva mržnja. A iz mržnje, svi znamo, rađa se zlo. Eto, otkud zlo. Eto odgovora na pitanje kako je nastalo zlo. A evo i simboličan opis: Pošto se Iblis, (šejtan/sotona) prvi uzoholio i otkazao poslušnost Bogu (svome Gospodaru), logično je zaključiti da je zlo od šejtana, a da je nastalo njegovim šejtanskim zavođenjem ljudi, počev od Adema i Have (Adama i Eve) i trajaće sve do smaka svijeta. Između dobra i zla je volja čovjeka, kojom on bira. Dakle, čovjek je “epicentar” svijeta. Oko njega su racionalne (dobro) i iracionalne /zlo) “veličine”. Čovjek nikad nema problem oko razlučivanja dobra od zla, jer ima razum da mu bistri pamet, nego je volja ta koju treba pravilno usmjeriti. S toga bih ja zamolila Dodika, Čovića, Ivanića, … da svoju volju usmjere na rad za dobrobit svih građana Bosne i Hercegovine, ili put pod noge iz institucija BiH. Ako su oboljeli od “alzhajmera”, pa zaboravili kako izgleda karta BiH, tutnuti im svakom po jednu u šake. Tako bi jedan od njih i sa crne liste sletio, a ova druga dvojica na nju za života ne bi “uletila”. Djeci napaćene BiH bi bilo lijepo: umjesto slušanja govora mržnje prema čovjeku, slušala bi priče o ulozi čovjeka u sveopštem dobru. Priča bi dobila svoj epilog u nesebičnoj ljubavi čovjeka prema čovjeku, a ne u ratovima. Ljubav je radost, uspjeh i sreća, a rat tuga, bijeda i nesreća. Izbor je na čovjeku. Pravda treba biti mjera.

Za kraj evo ona naša, narodna izreka: “Ko s đavolom tikve sadi o glavu mu se obijaju”, a i jedna, pa još jedna moja: “Ko nepravdu voli ljubav će mu sama doći”. “Kad nepravedniku nepravda ljubav uzvrati žaliće ga jedino pravednici, jer će se oni drugi zabaviti o sebi”.

P.S. Ah, da, nisam skroz smetnula s pameti: CRNOLISTAŠIMA USKRATITI GOSTOPRIMSTVO U INSTITUCIJAMA BiH … I ONIMA KOJI SU NAŠI, A I ONIMA KOJI NAM IZ DALEKA DOLAZE – pa makar to bila i Valentina iz Moskve, s pozdravima Dodiku. Niko se ne može pravdati umornim nogama, da bi mogao posjediti i bihuzuriti ljude u parlamentu BiH do presjedanja za Banja Luku. Jedino dobre namjere posjetioca BiH mogu opravdati gostoprimstvo u Parlamentu. Dosta je više dosoljavanja rana Bosne i Hercegovine. Uvijek neko uporno soli, a Bosna, zemlja od strpljenja davno sazdana, zbog svoje strpljivosti još nije izustila: “Kad će već jednom Božija pomoć?” Ako bude prisiljena uzviknuti: “Kad će već jednom pomoć Svemoćnog Vladara!?”, biće to dova (molba) koja se ne odbija. Biće to vapaj za spas onih koji Bosnu vole i prizivanje propasti na one koji joj nasilje čine.

Crnilo obraza Mladena Ivanića i Dragana Čovića se više ničim oprati ne može

Postoje zli ljudi, nažalost. Oni su neznalice, jer ne vole sebe. Čovjek koji voli sebe i želi sebi dobro čini dobro drugim ljudima, jer zna da samo tako može ostvariti dobro koje za sebe želi. To prema zakonu uzročno-posljedične veze, koji važi oduvijek i zauvijek. Intelektualno osviješćeni ljudi znaju da svaki čovjek podliježe istom univerzalnom zakonu, te s toga poštuju univerzalne ljudske vrijednosti. Svaka drugačija intelektualna djelatnost u odnosu na drugog i drugačijeg, pojedinačne ili kolektivne prirode, vodi samouništenju. To je apsolutna istina. A dosljednost istine nije vremenski ograničena, nego se prokaže u ono vrijeme koje će najbolje poslužiti svrsi. A djelovanje koje se bazira na temeljima istine i pravde je svrsishodno djelovanje. Svako drugo djelovanje je besciljno lutanje, jer se cilj gubi i nestaje kad ga istina u pravo vrijeme presretne.

Šta će biti sa Ivanićem i Čovićem kad im istina pomrsi račune?! Kad budu pitani zašto su se digli protiv Boga i Njegove vjere?! Kad im se pod nos gurnu ugovori između države BiH i njihovih vjerskih zajednica (Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve) čije potpisivanje niko od većinskog naroda BiH nije sprječavao, niti validnost tih dvaju dokumenata osporavao, a kamoli dovodio u pitanje vjerodostojnost tih ugovora?! I šta oni, Ivanić i Čović, rade tom istom većinskom narodu, zauzvrat?! Ne priznaju mu legitimitet vjere. Žele ga ignorisati, zažmiriti i kad ponovo otvore oči da tog naroda više nema. Ali, ima. Ima ga. Ima ga, nasuprot njihovih oholih duša i bezobzirnih politika. E, zato ga žele poniziti. Uskogrudne, sitne dušice misle da će im se grudi proširiti i duše ukrupnjati ako se podsmjehnu muslimanima i Islamu. Ali, jedno je jasno: nečovjek nikad ne može poniziti čovjeka, niti ga izvrći ruglu, jer govor i djelo govornika najbolje govore o njemu. Najbliža nam, bosanskohercegovačka, prošlost iz 90-ih svjedoči o tome, a i o istini koja pristigne u svoje vrijeme da pomrsi račune mrziteljima i zločincima. Evo, upravo smo svjedoci delirijumu Vojislava Šešelja, a posljedično tome i prokazivanju skrivenih namjera i duplog morala jednog od vjernih sljedbenika njegovog učenja. Pričam o ozbiljnijem političaru čija nebulozna priča zamagljuje čak i njemu samom pogled, a građanima i pogled, i perspektivu.

Crnilo obraza Mladena Ivanića i Dragana Čovića se više ničim oprati ne može. Ruglu su izvrgli sebe ugrožavajući prava većinskog naroda zemlje čiji su sinovi. Mladen Ivanić želi riječ “garantuje” zamijeniti sa riječju “ne sprječava” u ugovoru sa IZ BiH. Pričam o njegovom sprječavanju potpisivanja ugovora između IZ BiH i države BiH 2015-e godine. I Čovićevom, naravno. Ivanić se javno hvalisao da je spriječio i baš bio ponosan na sebe zbog sprječavanja, mislim ugrožavanja prava IZ BiH, po Zakonu koji datira od 2004-e godine. Zar on misli da je on pametan, a musliman glup?! Država je tu da garantuje osnovna prava (zagarantovala ih je i pravoslavcima i katolicima još prije desetak godina kad je Srpska pravoslavna crkva potpisala ugovor sa BiH, kao i Katolička crkva). Koja je to oholost od strane Mladena Ivanića koja ga gura da potcjenjuje drugog i pokušava ga slugom učiniti? Ko je on da uskrati sigurnost jednom od tri konstitutivna naroda države čiju platu prima, a protiv nje radi? Sram ga bilo. Zar misli osigurati svoj narod tako što će onespokojiti drugi narod koji još rane liječi od nepravde prošlih vremena?! Znači on predlaže da država ne sprječava muslimane da poštuju svoju vjeru, ali ako to pojedinci ili grupe, ili čitavi narodi čine ili namjeravaju činiti, država nema ništa s tim, jer muslimanima nije ni garantovala da će štititi njihovo pravo na vjersku slobodu. On bi da država ne sprječava ni one koji bi da sprječavaju muslimane da vrše vjerske obrede, dok mu smeta da država i muslimanima, kao i pravoslavcima i katolicima garantuje osnovna vjerska prava. Da podsjetim: Početkom 2004-e je usvojen zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica. Ivanić i Čović ne žele da legalizuju Islam u zemlji u kojoj su muslimani većinski narod. Pa, to je apsurd! Muslimani ne traže poništavanje ugovora druge dvije vjerske zajednce sa državom BiH, koji je na snazi već deset godina (i već deset godina štiti vjerska prava svojih pripadnika), nego samo traže ono što je zakon od 2004-e i za njih, kao i za druge, predvidio: pravni status. Pravni položaj obavezuje i garantuje. Ivanić i Čović bi izgleda obavezali muslimane sa mnogo štošta što treba i što ne treba, ali im ne bi garantovali da će sebe obavezati da ne diskriminiraju muslimane. Za takve iluzije se unaprijed zna da su izgubljene.

Glupo od Čovića što se sad ćifta i kao fol oštro reaguje u vezi ugovora s Islamskom zajednicom. Ponovo pokušava izmanipulisati javnost u BiH iznoseći obične floskule i pokušavajući da navede čitaoca da pogrešno shvati (mada je vjerovatnoća nikakva, jer smo na Čovićeve insuinacije navikli), citiram: “… kao i preostala dva ugovora s Katoličkom i Srpskom pravoslavnom crkvom …”. Iz konteksta u kojem Čović govori se ne može zaključiti da su ta dva ugovora već potpisana, jer Čović namjerno koristi riječi “preostala dva ugovora”, a ne “već potpisana dva ugovora (prije deset godina).” Čovjek poštenih namjera bi se osjećao nelagodno, sam bi insistirao da se i sa IZ BiH što prije potpiše taj ugovor već jednom, a ne bi po drugi put (u tri godine) odbio njegovo potpisivanje i još napadao i predsjednika predsjedništva i medije da hoće da isprovociraju nerede. Potpisivanje ovog ugovora nije nacionalno, nego vjersko pitanje, te stoga više dosta, Čoviću, i tebe i tvoje prozirne neprijateljske politike prema svemu što baštinimo mi koje bespravno prozivaš. I da znaš, svoju podlost ne možeš prikriti svojim ciničnim smiješkom i lukavim pogledom. Ti si unikatan primjer falsifikata: lažni demokrata koji radi na destrukciji vlasti i dekonstrukciji države BiH.

Čović svojim i govorom o drugima, i odnosom prema drugima, a ponajviše prema istini i istinskim vrijednostima, u stvari priča o sebi. Osvjedočili smo se ranije da on projicira svoje pogreške i nedostatke na druge. Između ostalih, on ima i jedan specifičan problem. I Ivanić ima isti problem: jeli bi obojica, a trećeg bi bez trunke griže savjesti gladnog ostavili. Pogotovo ako nije od istog soja. Ne daj Bože nikom da takav bude.

Za kraj evo ona naša, narodna, izreka: “Ko drugom jamu kopa sam u nju pada.” A ni Čović, ni Ivanić ne znaju koliko im je vremena Bog ostavio … do smrti. A potom, eto pravde njima. Isto kao što i sve nas druge čeka. Pred Bogom smo jednaki svi, samo naša djela se razlikuju. Jedino su ona ono što nam pripada.