Naći ćeš me u svitanju zore,
zakucaću na tvoje prozore,
da te budim, da ti ljubav šapćem
i na uho toplinu da dahćem.
Ne traži me u ljepoti cv'jeća,
ja sam rosa, rosa od proljeća,
zagrli me samo dušom svojom,
ja ću tebe sa utjehom mojom.
Tu sam gdje me tvoje oko traži,
dal’ to znadeš o tome ne kaži,
tu sam uv'jek kad utjeha treba,
ja sam ptica sletjela sa neba.
Ja sam ptica bez ijednog krila,
cvrkutom sam mnoge umirila,
samoj sebi pomoć’ nisam mogla,
da poletim snage nisam smogla.
Da te tješim kada teško bude,
ne dozvolim da te iz sna bude,
sanjaj sreću, iz tuge se bavi,
tad jad sav se posve zaboravi.
Budi srećan, tugu zapostavi
da te mazim u grudi me stavi,
da te volim dozvoli mi samo –
tvoje tuge tako odagnamo.
U snu ćeš me za ruku povesti,
da se i ja više mogu sresti
sa vječnošću u njoj da se skrasim,
da se skrasim čežnju da ugasim,
Svu tu čežnju koja život šara
i sa tobom danas razgovara.
Biću sunce, sunce-mjesec biću
biću zv'jezda, zv'jezda noći biću
ti ne bježi od uzdaha mojih,
ne plaši se ti koraka svojih.
Tu sam samo da ti dušu grijem,
u toplinu srca svoga svijem.
Ne pomisli: “pjesme dani stali”,
ja sam pjesma u tvojoj mahali.
Ne traži me, osjeti me samo –
poj slavuja da mi prepoznamo,
osjeti me, slavujem ću doći
da uljepšam i dane i noći.
Osjetićeš kad mi nešto treba,
uzletićeš i ti sve do neba,
pozvaćeš me, zacvrkutat'znadeš:
pružat’ mnogo, ništa da ukradeš.
,
Ajša piše 