Vrtiti se mora. Kad se znanje ne vrti, kad nema prostora da se vrti u jednom prostoru, ono traži sebi novi prostor da bi se moglo vrtiti (čitaj: djelovati).Tako glupe Zemlje, ne znajući šta rade, izvoze svoje znanje, bez da za tu ”robu” dobiju novac. Zato gotov proizvod – pamet – odlazi iz tih Zemalja u bescijenje. Ona (pamet) mora da se kreće, mislim djeluje. Slobodno. Što više slobode, više njene kreativnosti, samim tim – više koristi za društvo u kojem djeluje (čitaj: radi). Da ne dužim: umlje odlazi polako (ostavljajući svoj prostor bezumlju), a bezumlje je po prirodi takvo da je statično – isto kao smrt ( mrtav čovjek je ukočen, prestaje misliti, jer moždane ćelije prestaju sa radom), zato ono – bezumlje – nije sposobno za pokret misli (čitaj: jezgra života). Ostavši bez jezgra života (pokreta misli), te Zemlje, htjele ili ne htjele, ostaju i bez svoga omotača (inteligencije), jer ona, (inteligencija) koja nije izvežena u druge Zemlje, bez jezgra biva zamorče bezumlja koje vlada u tim glupim, umljeizvozničkim Zemljama. Dakle, bezumlje u ulozi dželata – polako ali sigurno, ”dohakava” umlju u toj Zemlji.
S druge strane, Zemlje koje uvoze znanje (ili: pruže utočište znanju koje ne prihvata da bude zamorče), dobijaju pamet a da za formiranje iste ni ”kinte” nisu dale (a od trudnoće, zatim rađanja pa potom pelena do pravih umova je mnogo nečijih tegoba, bolova, strahova, neprospavanih noći, brižnosti, sekiracije, ulaganja i odricanja, i da ne nabrajam dalje). I to je jedan od krupnih razloga zbog kojih te Zemlje imaju osigurano kretanje misli (pokret uvijek daje neki rezultat, loš ili dobar, svejedno, za analizu istih su dobro došli, samim tim osiguravaju prepravke, izmjene i dopune koje determinišu pokret (čitaj:napredak).
Glupe Zemlje, hoću reći: glupi pojedinci – manipulatori ljudskih, drhtavih duša u tim Zemljama, vade se na to da neko hoće da uništi: ”Prvobitno stanje stvari, zajednica ili ne znam ”položaja nekih dijelova društva”, ili naroda, ili skupina naroda, te ti oni tako – statični kakvi jesu (čitaj:glupi) dovode i svoje građane u statično stanje (čitaj: glupo stanje). A to nije teško jer su ti napaćeni građani navikli da slušaju, navikli da budu oružje u rukama vještih manipulatora mozgova, navikli da budu oružje u rukama ideologa svojih. To je sve u redu. Ali, ideolozi tih naroda su zaboravili jednu stvar. To da su ideologije, takođe, rezultat kretanja, što je, naravno, pohvalno. ALI, ONE SU KROZ ISTORIJU JEDNA DRUGU NADILAZILE. Ideologije su, pa čak i one najgore (usuđujem se reći – s pravom) za dobrobit društva, jer i one doprinose da se brže stigne do empirijskog dokaza da je Božiji Zakon Jedini Onaj Koji Je Bez Greške. Da se stigne do toga da je ideologija vjere (koja je idejni vođa svim idejama, ako ništa organizacijski vođa od kojeg su uzimali ideje – koje su kasnije, zarad zadovoljavanja interesa pojedinaca mijenjane i prilagođavane kursu nekom, koji ni blizu dobar ne može biti kao ideja vjere, jer ona ima drugi izvor. Mimo ljudi. Iskustvo razvoja tehnike i tehnologije nas uči da sve što je ljudski um smislio ima nekih manjkavosti. Zato se i ide naprijed u pokušaju približavanja Savršenstvu. Približavati se Njemu je pohvalno i zahtijeva poticaj, a prije svega dužnost nam je. Dužni smo osigurati pokret nas samih, nas sviju – bez izuzetka. Za ili protiv. Svako odlučuje o sebi. A jedan nam je Bog svima. Njemu ćemo nazad svi. I jedna je uputa Božija svima. I jedan je kontinuitet kretanja u Božijem zakonu. I Božija uputa je dolazila u skladu sa tim, u skladu sa kontinuiranim razvojem društava kao odgovor na zahtjeve vremena (pokretu u njemu koji je ON, Svevišnji, determinisao i ishod svega odredio, a nama zadaću dao da Volju Njegovu, milom ili silom ispoštujemo kako bi se Istini o stvarima, pojmovima i pravilnom djelovanju poučili). Mi smo samo ljudi, zato se na tom putu, dakle u svemu što ljudska pamet i ruka dodirne, dešavaju greške. Namjerne i nenamjerne. Logično je očekivati da nam nenamjerne budu oproštene, i hoće. Ali, šta će biti ako se namjerno oholimo, namjerno remetimo red uspostavljen na PLANETI ZEMLJI?! Harmonija u svemiru besprijekorno vlada. Sve tačno po svojoj putanji plovi. Sve što ljudska ruka ili životinjska šapa nije mogla doseći, pa mu harmoniju poremetiti. Ali bićemo i mi harmonični. Ima vremena. Za neke. Ako lažem, nek’ me nema. Ako se ikog osim Boga bojim, već sam mrtva. A nisam, jer … ”mislim, dakle – postojim”.
Da bih dokazala da još uvijek postojim misliću još malo i svoje misli na ovaj papir ”metnuti”. S toga, nastavljam ovo moje na dugo i na široko: Dakle, kontinuitet Božijih uputa nije prepiska iz knjige u knjigu. Bog nema potreba jer je ON Sve Osmislio. I o tome nas Poučio. I svemu naziv Determinisao. Pa tako i potrebama. Za onim Što je ON nama dao On potrebe nema. A dao nam je Svoju Uputu da bismo znali šta nam je činiti. Mi smo ti kojima uvijek nešto fali, ili hrane, ili pića, ili para, ili ugleda, ili … Mi smo uvijek u potrebi. A Bog nikad. ON samo daje, shodno Svojoj Volji i našim zaslugama: Dao nam je dobro. Ili loše. On kuša ljude i u dobru i u zlu. A Bog nije u potrebi da krade Sam od Sebe, da Sam Svoje Riječi Prepisuje iz Svoje Knjige u Svoju Knjigu. On je riječ svoju slao po potrebi, da bude vodilja ljudima u vremenu koje ima dinamiku svoju, da bude pogonska snaga koja gura čovjeka naprijed u upoznavanju sebe i svijeta (svjetova) oko sebe
( sa sve četiri strane svijeta: desno – lijevo -gore -dole. Gle, čak i strane svijeta su u paru). A Bog nije prepisivao Samog Sebe (jer On Pamti sve), nego je kroz Svoje Knjige koje su se smjenjivale Potvrđivao Istinitost Onog Što je od Istine u Njima ostalo, i Ukazao na ono što je voljom sitnih materijalističkih duša izbačeno ili prekrojeno u drugo i drugačije. Ta Božija Riječ Od Njega čovjeku (jer On Određuje i Šalje, pa Prati čovjekov odnos prema onom što primi) je dolazila prema potrebi koju je stupanj razvoja ljudskog uma (čitaj: društva) imao. Bog je Svojom Riječi Slao čovjeku ono što mu je potrebno da shvati vrijeme u kojem živi i svoj zadatak u njemu. Šta mi to sad radimo i čime smo vođeni, otkriće nam se samo. Sačekaćemo. Moramo. Vjera mora imati odgovor na sva pitanja. Ako nema, ne treba je vjerovati. Što se mene tiče, ja sam u svojoj dobila odgovor na sva moja pitanja, zato vjerujem. Pošto je vjerovanje riječ neograničeno širokog spektra, ostavlja uvijek mogućnost da se perspektiva ljudskog razmišljanja uvijek i iznova proširuje. Zato što je ono takvo, neda čovjeku da bude nesretan, jer vjerujućiu Boga, on, čovjek, poslije toga vjeruje u dobro, u sretan kraj. Vjeruje u ljude kao kod Njega ( Gospodara svih svjetova) vrstu (ljudsku sortu) uzdignutu iznad ostalih vrsta, Kao takav – čovjek počinje da posmatra drugog čovjeka polazeći od toga šta ima zajedničko s tim čovjekom (Npr. od iste su vrste, živi su, jedu. Hodaju, spavaju, osjećaju, misle, djeluju, padaju, ustaju, umiru). Poslije toga je sve ostalo dijalog. Upznavanje. Učenje jednih od drugih. Zbog zajedničkog interesa: da im bude dobro. Svima. To što smo različiti i različito mislimo – ide nam svima u prilog. Imamo više toga što nam se nudi da biramo kao ispravnije. Samim tim suzbijamo greške jedni drugima i krčimo put do istine o svemu. To je pokret. U mnoštvu onog što se nudi prepoznati ono što je za čovjeka najbolje. Da je izbor pravi, uslov je, naravno, da se on mora i potvrditi u praksi kao najbolji. To je pokret. To je život. A ja sam samo razmišljala o Božijem zakonu. Svako ima pravo da razmišlja. I piše. Poneko i da govori. Dobra nam je ova naša ”demokratska ideologija” i tuđe (kapa dole) naučno dostignuće (internet), samo da nije zloupotrebe nje, baš bi nam svima bila po mjeri.
Ajša piše 